Zelene livade i ja
Volim se šetati po zelenoj livadi.
Drveća zelena, velika i malena.
Začarana Suncem i sjajem neba i ljepote.
Cvijeće žuto, zeleno i sve boje neba.
Trava iz zelene raste u smeđu, osušenu travu.
Na kilometre duga livada okićena šarenim bojama.
Toplina kuca na meka vrata, otvara vrata – proljetna buka.
Livada skriva stablo – čarobno, lijepo, cvijećem i raskoši puno.
Potoci plavi, zeleni – kao u snovima mojim.
Djeca trče, skaču, igraju se na livadi.
Jezera žubore, ptičice cvrče i vjetar lagano fijucka.
Djevojčice trče u cvjetnim haljinicama. Vjetar nosi lepršave haljne.
Kućica na kraju livade. U vrtu rastu ruže, pupoljci, maslačci i još puno raskošnog cvijeća.
Puteljak vodi od kuće do kuće.
Proljeće je.
Ne boj se, nisi sam….
Nemoj se bojati i nemoj biti tužan. Uvijek imaš nekog tko će te voljeti i čuvati. Nemoj u društvu zaostati, druži se i uvijek ćeš imati prijatelja. Vjeruj da će te prijatelj voljeti, vjeruj mu. Vjeruj mu kao roditeljima i bit će bolji nego ikad. Nemoj da ti se netko ruga, budi snažan i izdrži. Imaj dobro srce pa će i drugi imati dobro srce. Nemoj biti tužibaba, vjeruj da će se on popraviti i da neće to više raditi. Odabrala sam ovu temu jer volim pisati o tome i želim da onaj koji ovo čita to i zapamti i da se sjeti kada je tužan. Naslov ti sve kaže samo me se sjeti i reci u sebi: „ Izdržat ću i vjerujem u sebe!“ Nemoj da te netko iskorištava., pogotovo zlostavlja. Nemoj se predati u nečije ruke da te ne bi iskorištavao.
Gabrijela Soldo, 4.b
Cindy Stanić
