Kroz povijest su nastajali mnogi izumi koji su ljudima olakšali svakodnevni život i rad. Često se u povijesti, matematici i fizici spominju Nikola Tesla, Albert Einstein, Thomas Alva Edison koji su doprinijeli znanosti i na taj način zadužili ljudski rod i zauzeli svoje mjesto među zvijezdama.
Jedan od takvih je i znanstvenik Konrad Zuse koji 1938. godine izrađuje računalo pod nazivom Z1, a nešto kasnije i Z2. Nedugo poslije izrađuje i Z 3 koji naziva prvim binarnim kalkulatorom koji je radio na principu binarne algebre. Nadograđujući ideje svojih prethodnika mnogi su se znanstvenici bavili ovim pitanjem što nas dovodi do računala kakve danas poznajemo i svakodnevno koristimo u radu.
Svijet u kojem živimo u 21. stoljeću i razvoj tehnologije dovelo je do toga da danas ne možemo zamisliti život bez računala ni jedan dan. Apsolutno sve je vezano za tehnologiju, a život je toliko brz da ljudi prijenosna računala i pametne telefone neprestano nose sa sobom.
Razvoj tehnologije donio je mnogo dobrobiti, ali polako dovodi i do otuđenja među ljudima.
Međuljudski odnosi su manje kvalitetniji nego što su bili prije stotinu godina, život je brži pa se čak i komunikacija u glavnini provodi preko raznih aplikacija koje nam pružaju naše „pametne plastične kutije“ koje svakodnevno koristimo, a o tome svjedoče i mnoge reklame koje nam televizija svakodnevno prikazuje.
Ne zaboravimo, razvoj tehnologije donio je mnoge prednosti u radu svih nas. Informacije bolje i brže putuju danas negoli su putovale dok su postojali poštari na konjima poput onog u filmu Kevina Costnera „The postman“ nastalom po istoimenom romanu Davida Brina iz 1985. godine.
Veza između učenika i moderne tehnologije svakim danom sve je jača, moglo bi se reći da raste iz dana u dan i jednog će dana ta veza biti neraskidiva. Osim što školstvo napreduje i sve više teži digitalizaciji, u svijetu informatike svakodnevno nastaju nove aplikacije koje vješto zaokupljaju pažnju sve mlađim učenicima.
Znanstveni časopisi napominju kako djeca i mladi sve više vremena provode za računalima i pametnim telefonima otkrivajući nove aplikacije i video igrice koje im zaokupljaju pažnju, ali i oduzimaju dragocjeno vrijeme. Opasnosti koje se kriju u sve intenzivnijem korištenju računala i pametnih telefona su video igrice koje učenici uglavnom igraju na istima.
Često su to igrice koje ne potiču maštu i kritičko razmišljanje, a ponekad nisu ni primjerene njihovoj dobi. Igrice koje ne potiču razvoj mašte i kreativnosti već pružaju bijeg iz stvarnog svijeta u neke virtualne naizgled ljepše i donose tek trenutno zadovoljstvo.
Iste te igrice negativno utječu na grafomotoriku i izražavanje učenika dovodeći pri tom i do otuđenja od vršnjaka i kvalitetne komunikacije među njima koja može samo donijeti dobro i doprinijeti razvoju socijalnih vještina kod istih.
Postavlja se pitanje o darovitim učenicima i povezanosti moderne tehnologije i načina razmišljanja današnjih učenika i učenica s kojima se svakodnevno razgovara o opasnostima koje se kriju iza tehnologija. Oni se revolucionarno bune, ponekad s pravom kada im govorimo o opasnostima koje kriju društvene mreže, napominjući nam da smo mi odrasli negativni, da gledamo sve crno jer kako kažu internet je i sadašnjost i budućost.
Ne osporavajući važnost interneta, društvenih mreža, potičući učenike na svakodnevno korištenje istih govorimo o nastojanju utjecanja na adekvatno i savjesno razmišljanje, ono kritičko mišljenje koje masovni mediji i moderna tehnologija često osporavaju, navodeći da ono nije bitno. Želimo mladima poručiti da budu svoji, savjesni i da odgovorno koriste tehnologije koje zaista jesu sastavni i neizostavni dio života sviju nas.
Na taj ćemo način odgajat ćemo odgovorne generacije koje će znati filtrirati informacije koje se nude kao jednokratna rješenja na sve nepoznanice, brze odgovore na životna pitanja osporavajući tako njihovo pravo na kritičko razmišljanje.
Tako ćemo se najbolje odužiti onima koji su svoj život posvetili promišljajući kako oplemeniti i olakšati život generacijama djece i mladih da bi na što lakši način dolazili do prijeko potrebnih informacija. Njihove su ideje materijalizirane, a ne zaboravimo ideje nisu naše vlasništvo, one proizlaze iz kolektivne svijesti dok je naša odgovornost realizacija stvari koje su nam na dohvat ruke.
Saša Jureša, pedagog
(ilustracije preuzete s googla)
