Prošlo je više od četrdeset godina od potpisivanja Ramsarskog sporazuma (1971.) kojim je osamnaest zemalja potpisnica napravilo iskorak u zaštiti svojih vlažnih staništa kako bi sačuvali bioraznolikost za buduće generacije. Njihova je namjera bila uvesti nove standarde u zaštiti prirode, ali i usmjeriti iskorištavanje vlažnih staništa prema održivom načinu. Ramsarska konvencija trenutno ima 160 zemalja potpisnica, kojima se 1991. pridružila i Hrvatska.
Hrvatska ima četiri tzv. Ramsarska područja, površinom malo većom od 85000 hektara. Crna Mlaka ornitološki je rezervat na kojem postoji uspješna ribnjačarska djelatnost, Kopački rit i Lonjsko polje parkovi su prirode kojima upravljaju javne ustanove, dok je ušće Neretve bez djelotvorne zaštite unatoč postojanju nekoliko ornitoloških rezervata na tom području. Osim ova četiri vlažna, tj. močvarna, područja, u Hrvatskoj postoji još velik broj sličnih. Većinom su bez odgovarajuće zaštite, a okolno stanovništvo uglavnom nije ni svjesno njihove prave vrijednosti. Nažalost, često ni odgovorne institucije ne rade svoj posao, pa sav trud koji građani ulažu u zaštitu močvara propada zbog nekih drugih interesa.
Obilježavajući taj dan, učenici 5.a i 5.b razreda s učiteljem HJ Ilijom Ćorićem pogledali su dokumentarni film HRT-a: „Hrvatsko vodeno blago: Kopački rit“.
(Ilija Ćorić, uč. HJ)
