Uloge:
Ana
Tuki i Micko (dva glupa trola)
Vještica
Bobi (pas)
Pripovjedač
Ana: Kakav predivan dan, kao stvoren za šetnju! Zar ne, Bobi?
Bobi: Vau, vau!
Ana: Ajmo u šumu. Baš su počele šparoge. Kad dođemo kući, napravit ćemo si omlet sa šparogama. Može, Bobi?
Bobi: Vau, vau, vau!
Ana: Ok, jasno mi je da želiš krenuti, ali čemu žurba. Idem po povodac i krećemo!
Pripovjedač: Krenuli su u šumu, ali u šumi nije bilo šparoga, samo čudnih zvukova iza gustog grmlja.
Ana: Bobi, jesmo li mi na pravom putu? Meni se čini da smo odlutali.
Bobi: Grrrr, grrrr.
Ana: Što je, Bobi? Je li netko ovdje? Bobi..? Učinilo ti se, nema nikoga.
Bobi (sve jače režanje): Grrrrr, grrrrr!
Ana: Bobi, ma što ti je?
Pripovjedač: Ana se okreće prema Bobiju i…
Ana: Aaaaaaaa!!!
Pripovjedač: Bobi pobježe niz puteljak prema selu.
Ana: Ma što je ovo?! Pa tko vas je učio bontonu! Zar ne znate da se cure ne plaše po šumi!? Mogao me je infarkt strefit!
Tuki: Joj što je smišna!
Ana: Bit ću ”smišna” kad ti glavu razbijem. Skoro ste me ubili, a sad se još i sprdate sa mnom! … O Bože! A što ste vi uopće? Tapir, ali bez surle ili…
Micko: Joj, ti nas učiš nečemu, a ne znaš opću kulturu! Pa mi smo trolovi!
Ana: Baš ti je jaka opća kultura i poznavanje trolova! Vi ste neki glupasti trolovi!
Tuki: Ajme, rekla nam je da smo glupi!
Ana: Pa realno, jeste! Ajde recite mi u koju školu ste išli? Ha, u trolovsku, možda? Ha, ha, ha, ha!!!
Tuki: Vi, ljudi, čudna ste bića, ali i zabavna, donekle. Čak imate i smisla za humor!
Ana: Zbilja?
Tuki: Da! Sad mi se čini da smo se sprijateljili!
Ana: Joj, dečki, sad mi je žao što sam vam rekla da ste glupi. Zbilja ste posebni!
Pripovjedač: Ta idila nije dugo trajala. Iza velikog hrasta došuljala se Vještica, šefica trolova. Ona nije nikoga poštovala, osim same sebe. Ali, u njenoj duši skrivalo se nešto posebno!
Vještica: Vidi, vidi, tko nam je došao u posjet!
Ana: Aaa, tko… tko… tko ste vi?
Vještica: Ja sam najveća vladarica ovog područja, veličanstvena Vještica!
Ana: Aha, pa… pa drago mi je što smo se upoznali!
Vještica: Drago ti je?! Ha, ha, ha, pa mislim da ti neće biti drago! Glupani, što ste blenuli, odvedite je u kolibu!
Micko: Aaa, zašto, šefice? Što će nam ona?
Vještica: Napokon sam našla recept kako da pretvorim čovjeka u medvjeda, a ona nam je savršeni pokusni kunić!
Micko: Ali šefice, ona je dobra!
Vještica: Ajde šuti malo, ja sam ovdje glavna, a ne ti. Odvedite je!
Pripovjedač: Teška srca Micko i Tuki odveli su Anu u kolibu.
Vještica: E, tako, sad možemo početi.
Pripovjedač: Vještica je počela izgovarati čarobne riječi…
Vještica: Ekuna… fenera… mađika…
Micko: Čuješ li ti nešto?
Tuki: Micko, pusti me na miru, moramo naći način kako da spasimo Anu!
Micko: Tuki, pogledaj! Bobi je došao iz sela sa seljanima. Oni će nam pomoći da je spasimo.
Pripovjedač: Seljani su došli u kolibu i preciznim zamahom strijela je poletjela i probola Vještičino srce.
Tuki: Mrtva je! Jupi!
Pripovjedač: Ali nešto se je čudno počelo događati…
Ana: Hvala vam svima! Ne znam kako bih vam se odužila, a pogotovo tebi, Bobi!
Bobi: Vau, vau-uuuuuuu!
Ana: Pogledajte, diže se prašina oko Vještice! Bože moj, pa što je ovo… sve se više diže, vrtlog se stvorio!
Pripovjedač: Zatim je uslijedila lagana eksplozija: buum!!
Ana: Ajme meni! Mačka?! Što je ovo?!
Micko: Izgleda da je mačka cijelo vrijeme bila zarobljena u tijelu zle vještice!
Ana: Jadnica mala! Hajdemo kući, mi ćemo se pobrinuti za nju! Je li tako, Bobi?
Bobi: Vau, vau!
Ana: Baš mi je drago da se slažeš! Hajdemo kući!
Pripovjedač: Pet mjeseci kasnije…
Ana: Dečki, hajde zakasnit ćete u školu!
Tuki: Joj, baš sam se radovao školi, ali sad sam požalio!
Ana: Tamo ćete upoznati nove prijatelje s kojima ćete se družiti i uživati.
Micko: Zbilja?
Ana: Zbilja. Hajde, krenite! Bok, dečki!
Tuki i Micko: Bok!
Ana Družeta (7. b)
učitelj Ilija Ćorić
