MonteZarovci nekad, MonteZarovci uvijek, Monte Zaro u srcu
Nismo svjesni koliko nam je bilo lijepo u osnovnoj školi dok ne izađemo iz nje i krenemo u srednju, a tada počinje nova i znatno drukčija i ozbiljnija priča. Uvijek se rado vraćamo i sjećamo bezbrižnih školskih dana i odrastanja koje su sa sobom nosila i lijepa i ružna sjećanja. Ali sve je to svrha i smisao odrastanja. Upoznajmo još bivših učenika i učenica, sada odraslih ljudi koji se rado sjećaju svojih školskih dana i prvih profesora.
Josip Mošnja (Škola za primijenjenu umjetnost i dizajn)
„Iskreno najviše sam volio veliki odmor, a uz njega najdraži predmet mi je bila geografija, a najgori definitivno talijanski. Fun fact razrednica mi je bila učiteljica talijanskog, Anđela Zuban ako se dobro sjećam. Dobrih sjećanja imam jako puno zbog prijateljstva koja i danas postoje do avantura epskih razmjera dok loša sjećanja nemam, a i ako su postojala vjerojatno sam ih postisnuo. Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn zaposlio sam se kao croupier, a sada radim u Hrvatskoj lutriji.“
Benita Šarić (Medicinska srednja škola)
„Najviše sam voljela biologiju, hrvatski i likovni, a najmanje matematiku i geografiju. Imam jako puno lijepih uspomena, najčešće su to neke dječje nepodopštine poput gađanja puškalicom strop učionice, salutiranje razrednici i slično. Tu su školski izleti i općenito druženje s razredom, također mi je u lijepom sjećanju ostala novinarska grupa i vaša predavanja iz hrvatskog (to sam zapamtila sve) zbog vašeg humora. Razrednica mi je bila Tanja Uležić. Mislim da sam bila mirno dijete sa super crnim humorom. Završila sam Medicinsku srednju i sada radim u Domu zdravlja u kućnoj njezi.“
Doris Ravlić Šimčik
„Razrednica mi je bila Kristina Ratajec ona je u to vrijeme predavala vjeronauk. Bila je super razrednica. Najviše sam voljela talijanski jezik i geografiju zbog samih predmeta a i zbog učiteljica, a najmanje fiziku. U srednjoj školi sam zavoljela i taj predmet. Imam puno dragih sjećanja u vezi škole jer sam pjevala u zboru pa smo posjećivali i imali razne priredbe. A loših sjećanja nema osim fizike. Živim trenutno u Njemačkoj gdje studiram.“
Biljana Macanović (Pravni fakultet)
„U osnovnoj školi voljela sam sve predmete. Teško mi je nešto posebno izdvojiti jer sam uglavnom bila aktivna na svim poljima. Naravno da sam vise voljela Tjelesnu i zdravstvenu te Likovnu kulturu kao i ostali vršnjaci, ali posebno sam voljela Hrvatski jezik i gajila određenu ljubav prema Geografiji. Vjerojatno sam se kroz osnovno obrazovanje cijelo vrijeme tražila, ali i danas volim biti aktivna na svim poljima. Posebno se sjećam svoje prve učiteljice Ljiljane Tončinić koja me naučila temeljnim obrascima ponašanja, jačini zajedništva, natjecateljskom duhu, toleranciji, razumijevanju prema različitostima, socijalnoj osjetljivosti. O danima provedenim u školi i lijepim sjećanjima mogla bi puno pisati. Bili su tu izleti, odlazak u Graz na razmjenu učenika, školska natjecanja u odbojci, prijatelji. Po završetku Pravnog fakulteta u Rijeci vraćam se u Pulu gdje se zapošljavam u osnovnom obrazovanju, a potom u visokom školstvu kao pomoć u upravljačkim strukturama. Trenutno radim kao Voditeljica odjeljka za pomoć tijelima upravljanja i studentska pitanja na Sveučilištu u Puli. Slobodno vrijeme provodim u šetnjama, čitanju, druženju s obitelji i prijateljima.“
Morana Janić (učiteljica razredne nastave)
„Uvijek mi je lijepo prisjetiti davnih školskih dana! Već prvi dan nastave zavoljela sam školu, kako zbog prijatelja iz razreda od kojih su mi većina bili dragi susjedi, tako i zbog svoje učiteljice Margerite Morožin. Zahvaljujući njoj i sama sam poželjela postati učiteljica, ono što danas i jesam. Bila je stroga, pravedna, empatična i vesela, naša druga majka. Puno je davala te puno i očekivala. Naučila nas je kako da postanemo dobri ljudi, empatični, tolerantni, vrijedni, željni uspjeha. Nakon učiteljice Margerite imala sam Dragicu Lukšić kao razrednicu. Najdraži predmeti bili su mi oni predmeti koje su predavali učitelji koje sam najviše voljela i poštivala. Glazbena kulture kod učiteljice Tanje, hrvatski jezik kod učiteljice Dragice, geografija kod učiteljice Jadranke, a likovnu i tjelesnu kulturu sam voljela već same po sebi jer sam se mogla umjetnički izraziti, bilo to crtežom ili pokretom! Bilo je lijepih i manje lijepih dana, ali želim pamtiti samo one sretne!“
knjižničarka Dragica Pršo
