Godine prolaze, razne se generacije smjenjuju, dok zidovi šapuću dječje priče i čuvaju mnoga sjećanja. Ponosno dijelimo s Vama sjećanja naših bivših učenika. Neka i naš list čuva njihove priče i uspomene.
Karmen Šimičević (učiteljica razredne nastave)
„ Najviše sam voljela likovni, najmanje kemiju, fiziku i povijest . Razrednica od 1. do 4. bila mi je učiteljica Gordana Ružić-Stanojević koja me i inspirirala da postanem učiteljica. Poslije kratko učiteljice Fumica i Lori do kraja 8.razreda. U školi je bilo super, mislim da je dosta važna grupa djece koja idu s tobom u razred jer moja je bila preodlična (neki učitelji stvarno nisu mogli s nama), a ima raznih dogodovština sa satova.
Monika Šumar (Fakultet ekonomije i turizma Dr. Mijo Mirković)
„Najviše sam voljela engleski, zemljopis, hrvatski i tjelesni, a najmanje kemiju, talijanski i tehnički (otprilike kako je i dan danas). Razrednica od prvog do četvrtog je bila Vesna Vretenar, a od petog do osmog Tanja Uležić. Draga sjećanja su mi uvijek vezana uz knjižnicu (pisanje za školski list te najdraža knjižničarka, bila i ostala, Dragica Pršo), satove informatike kada smo igrali igrice, dvorište i onaj kameni spomenik na kojem smo uvijek visili i produženi boravak u kojem sam praktički odrastala.“
Admir Hasanbegović (DJ ADOO i producent techno glazbe)
„ Sve što se sjećam su lijepa sjećanja i baš mi je bilo lijepo. Završio sam fakultet, ali glazba je bila moja velika ljubav te sam nakon završenog studija krenuo u glazbene vode. Radim kao house, tech-house i minimal techno artist, DJ & producent. Prvi techno i trance parti koje sam pohodio u svojim tinejđerskim godinama omogućili su mi razvijanje ljubavi za elektronsku glazbu.
2010. godine započeo sam vlastitu produkciju baziranu na prijašnjem iskustvu s raznim vrstama glazbenih žanrova.“
Deni Širol (član Stožera za obranu Uljanika brodogradilište d.d.)
„OŠ Monte Zaro mi se od uvijek činila kao jako velika škola, ali onda kako odrastamo vidimo da je to jedna od manjih škola, ali jako posebna. Uvijek je djelovala kao kuća, a ljudi u njoj kao obitelj, od učitelja do kuharica pa sve do domara. Od predmeta sam najviše volio tjelesni jer što je dečkima bolje od nogometa, ali uvijek nam je falilo pravo igralište ili dvorana koju nismo uopće imali, a nogometni teren smo improvizirali s četiri kamena kao golove. Najmanje sam volio fiziku, jer me jednostavno nije zanimala, znao sam da mi neće nikada trebati. Razrednica mi je bila Tanja Uležić. Super razrednica koja se jako uvijek trudila da lijepo pjevamo i sviramo instrumente, ali iskreno nije se mogla toliko potruditi koliko nas dečke to nije zanimalo, cure su tu bile puno bolje. Najviše mi je ostalo u sjećanju sadnja maslina iza škole, nadam se da su još tamo. Ako nisu zasadit ćete vi već nešto što će ostati generacijama. Rado ću se uvijek sjećati male škole velikog srca.“
Bojan Delević (Fakultet političkih znanosti)
„Najviše sam volio povijest, čini mi se, dok sam najmanje volio kemiju. Isto tako, niti matematiku nisam volio, ali ne nju samu po sebi, već sam je manje volio zbog učitelja koji su nam je učinili mrskom. Od 1. do 4. razreda, razrednica mi je bila Ljiljana Tončinić, a od 5. do 8. Anđela Zuban. Iz osnovne škole pamtim više pozitivnih nego negativnih iskustava. Pamtim osjećaj bezbrižnosti i infantilni humor kojega smo tada njegovali, kao i bezbroj duhovitih zgoda kako s drugim učenicima tako i s učiteljima. Bilo je to dobro vrijeme, premda mi je sada bolje tako da se ne bih vraćao u to doba. Naime, kako vrijeme odmiče tako sve više znam što volim, a što ne, te shodno tome u stvarima koje volim beskrajno uživam. Završio sam fakultet političkih znanosti, smjer politologija.
Igor Ahac (Fakultet strojarstva i brodogradnje)
„Kao i sve u životu, teško je svesti vrijeme osnovne škole, dakle punih osam godina u svega nekoliko rečenica. Počevši od prvog dana nastave i ulaska u prostoriju svakog pojedinog razreda, preko svih tih silnih ispita i ispitivanja, te na kraju i zadnjeg dana nastave. Niz je to sretnih, tužnih i osrednjih dana. Uz svako prisjećanje na tvrde klupe i stolce, prvih ljubavi i zaluđenosti, u kratkim osvrtima s dragim prijateljima uvijek se jedan veliki osmijeh pojavi na licu. Osmijeh iza kojeg stoji veliki trud. Najdraži predmet u mojoj glavi nije postojao, dok god sam učio u grupi s prijateljima. Nije mi bilo mrsko raditi sve dok sam radio s nekime. Društvo je bilo nagrada, a nagrađivan sam bio svakog radnog dana od 7:30 ujutro, kada sam se nalazio s dečkima i kada bi krenuli prema školi. Naravno da ispite nisam volio – pa tko ih voli? A ni povijest baš.
Nakon završene matematičke gimnazije, koja je bila svijet za sebe, ali na nekoj drugoj razini, upisao sam Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu i uspješno ga završio. Danas zadovoljno radim kao inženjer strojarstva, najviše zahvaljujući roditeljima i prvim profesorima, koji su me neumorno upućivali na to što mi je najbolje išlo – istraživanje i zaključivanje. Jer kad si mlad, svijet je velik. A da bi bio istraživač – moraš biti dovoljno malen kako bi se svugdje mogao zavući.“
Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba!
ZAMIŠLJAM
Žuta pšenica
sjaji se pod žarkim
večernjim suncem
i polako tone u san.
Osjeti se blizu nas,
kruh je na stolu.
(Karmen 6.b)
LJUBAV
Ljubav je sreća
mala ali i veća.
Slatko kao med
kao da jedeš sladoled.
Ljubav je kao majka
koja ti mnogo ljubavi daje
i sreću želi u najboljoj mjeri.
(Monika 4.b)
Dragica Pršo, knjižničarka
