Školski LiDraNo 2022.
Tin Božić
Moj se najteži dan iznenada pojavio prije pet godina. Volio bih da se nikada nije dogodio. Zapravo, to je bio najteži dan za moga brata Jana i za cijelu moju obitelj.
Mojem je bratu Janu dijagnosticiran rak kostiju kada je imao sedam godina. To je bilo najgore razdoblje u mome životu. Moji su se roditelji zajedno s Janom preselili u Zagreb zbog njegovog liječenja, a moj drugi brat Noa i ja smo ostali u Puli. U početku sam bio ljut na njih jer nisam razumio zašto su nas ostavili u Puli. Kasnije sam shvatio i vidio razlog na dječjem odjelu zagrebačke bolnice u kojoj je bilo puno bolesne djece. Taj me prizor zgrozio i prestrašio.
Često razmišljam o vremenu prije tog događaja kada sam se bezbrižno igrao sa svojom braćom blizancima. Jan više ne može igrati košarku, nogomet i ostale grupne sportove. On ne može trčati i puno toga što bi svako dijete trebalo raditi. Srećom, on je preživio i ozdravio i bitno je da je sretan usprkos svim svojim ograničenjima.
mentorica Karla Virgilio
