Prelipi škoji i trde stine
iz vali mojesa istrijanskesa mora škilje.
Sram je jeno malo stine
ješ čekaju da njin more dela miline,
da hi draso mane dok čekaju lipe
teple dane.
Ko je lipo i teplo čekaju
sunce da hi griju.
Ko se nebo načomrdi
posive kako da su rabijane.
Kako da dušu imaju i znaju
da i nebo i more
moru imati slabe dane
Volin svoje stine
i brnistre i smilje i pine
moje more i njisove vale
i ditinstvo i mladost
ča me vežu za sve te lipe dane!
[su_divider text=”Povratak na vrh”]
Tia Lena Hinić (8. a): More
Na pučini dalekoj
modro more sa suncem
u zalasku se spaja.
Ptice lete ka žarkom suncu
koje se sprema za počinak.
Naše more mirno,
vrlo čisto, dom je
foka i dupina
velikih dubina.
Ljudi vole naše more,
predivne i čiste plaže.
Borovi i masline
što krase kamene obale
daju poseban ugođaj.
[su_divider text=”Povratak na vrh”]
Samuella Avdi (8. a): More
konopac se dizao lagano
k meni se penjao
slušam more kažem tiho
sto godina široko je
tisuću ljeta duboko je
o duljini i ne sanjaju
koliko puta na tom mjestu
samo se jedno more otvorilo
valovi su nosili brodove
objema rukama riba se pojavila
beskrajna i voda se slijevala
niz njezine bokove
[su_divider text=”Povratak na vrh”]
Petra Tanković (8. b): More
Moje more je otok.
Ne govori.
Samo se igra.
[su_divider text=”Povratak na vrh”]
Eduardo Varnica (8. b): More
I more se mora jednom
odmoriti.
Ne može se uvijek s vjetrom
boriti.
A kad more zaspi,
ono se i tada lagano njiše.
To je zato
što u snu
duboko
još diše.
