Moj veliki dolazak
Ja sam se rodila usred ljeta: 8. mjesec.
Rodila sam se u 8 i 30 ujutro, taman je bila subota.
Meni je mama dala ime Gabrijela jer joj je bilo lijepo i podsjećala ju je na anđela Gabriela.
Kada sam se rodila tata i brat su došli u sobu, gledali su me i smijali mi se, nakon toga su tata i brat otišli u trgovinu kupiti mi odjeću.
Tata je bio dugo, dugo u trgovini jer se nije mogao odlučiti.
Želio mi je kupiti najljepšu odjeću. Kada je napokon odabrao došli su na blagajnu i tata je pitao Lovru je li dobro i lijepo. Lovro je rekao da je lijepo, ali tata se vratio i još puno vremena tražio i tražio i kada je našao bio je sretan. Kupio je komplet u raznoj boji i na majici je bila mala zelena žabica. Došli su u bolnicu obukli me i dali mi prekrasno ime Gabriela. Ja sam sretna što imam to dugo ime jer ja imam najduže ime u obitelji. I dan danas me tata zeza da sam mala žaba koja stalno krekećem, ali moja obitelj se naviknula da ja stalno krekećem.
Dan kada sam ja rođena rođen je i brat mog djeda. Meni je drago što on ima rođendan kada i ja jer mi je djed jako važan i bio mi je najbolji djed u životu i na svijetu čak i više. I na kraju ću reći hvala mama i tata što imam tako smiješnu priču o odjeći i najboljeg i najstrpljivijeg brata na svijetu jer je zajedno s tatom izabrao pravu odjeću za mene.
Tekst: Gabrijela Soldo, 4.a
Uredila tekst: Lara Sabljak, 3.a
Mila Ivanović, 8.a
