Prošli četvrtak 24.09.2015 našu školu su posjetili igrači nogometnog kluba Istra 1961, a to su Dario Tomić, Renato Gojković i golman Ivan Brkić. Naši osmaši Andrea Lukanović, Filip Latinčić, Marko Milec i Mihovil Smoljan su pripremili pitanja za intervju te su pristojno čekali peti sat u glazbenoj učionici dolazak nogometaša. Cijeli taj događaj pratila je TV nova, a Nikola Mijalica je cijeli intervju zabilježio fotografijama.
Prije nego što je započeo intervju naši najmanji su otpjevali pjesmu „Mačak“ i naš učenik Teo je izrecitirao pjesmu „Mačka“, a zatim su prisustvovali intervju. Nakon što je intervju završio oni su i sami mogli postavljati pitanja nogometašima. Svi koji su htjeli mogli su dobiti potpise ili se fotografirati s nogometašima. Naša škola je poklonila klubu Istra 1961 jedan likovni rad, a nogometni klub našoj školi je darovao ulaznice za utakmicu koja se održala u nedjelju 22.9.2015 i nogometnu loptu s potpisima igrača.
Evo što smo saznali od nogometaša: Ivan Brkić ima 20 godina i dolazi iz Karlovca. Nogomet je volio od malih nogu te je počeo trenirati već sa 6 godina. Školu je volio, ali ljubav prema nogometu malo je nadjačala. Na pitanje naših osmaša: „Na kojoj poziciji igraš, a na kojoj si najuspješniji?“ Ivan Brkić je s osmjehom na licu odgovorio: „ Ja sam golman i mislim da sam tamo najuspješniji.“ Većinu okupljenih u glazbenoj dvorani je taj odgovorio nasmijao. Najbolja utakmica u karijeri mu je druga odigrana utakmica protiv Osijeka. Objasnio nam je da kada ga ljudi prepoznaju da nemaju neku burnu reakciju nego priđu i pozdrave. Ivan Brkić voli sve sportove, ali najviše mu nekako za hobi paše košarka. Saznali smo da je naš golman do prije mjesec dana imao profil na Facebook-u te ga je tada obrisao tako da sada ima samo profil na Instagramu. Poručio je svima da trebaju biti uporni da bi mogli doći ka cilju.
Dario Tomić ima 27 godina i on bi volio da napreduje još u nogometu ako je to moguće. Saznali smo da ne dolazi iz sportske obitelji te da mu se samo otac bavio nogometom igrajući za školu, ali niti jedan od roditelja se nije bavio profesionalno nekim sportom. Dario Tomić je zamalo odustao od nogometa. S 13 godina je slomio nogu i nije vjerovao da će ikada više igrati nogomet, ali na neprestano nagovaranje brata da se vrati trenirati nogomet nastavio je svoju karijeru u nogometu. Prije nogometa jedno kratko vrijeme se bavio atletikom. Treninzi su utjecali na njegov uspjeh u školi i često je izostajao s nastave zbog brojnih turnira. Dario Tomić nam je odgovorio kakvi su njihovi treninzi: „Treninzi znaju biti naporni, pogotovo kada se pripremamo za neki veći turnir. Što se bolje pripremimo nam bude lakše za odigrati utakmicu.“ Jedan dio svog slobodnog vremena povremeno provodi na društvenim mrežama.
Renato Gojković ima 20 godina i dolazi iz Bosne i Hercegovine. Od kad je bio mali voli nogomet i već 13 godina se bavi nogometom. Počeo je s igranjem nogometa s prijateljima na ulici s otprilike 4/5 godina, ali ga otac još tada nije htio upisati da trenira u nogometnom klubu. Renato Gojković nam je rekao da je njegov otac stalno odgađao upis i da je napokon počeo trenirati s 7 godina. Najveća podrška su mu roditelji, sestra i prijatelji. S roditeljima se često čuje i oni su uvijek uz njega i nakon loše i dobre odigrane utakmice. Ohrabruju ga da će drugi put sve biti bolje. Za njega nogomet je vrhunski sport i idol mu je Cristiano Ronaldo. Rekao nam je, a to dobro svi znamo da u sportu ima odricanja. Renato Gojković se odrekao 4. razreda srednje škole i pomalo je pronalazio vremena da ga dovrši. Osim toga odrekao se i izlazaka. Naši osmaši su mu postavili pitanje „Kako se najbolje opuštaš nakon napornih treninga ili utakmica?“, a on je odgovorio: „Najbolje se opustim ležeći u svojoj sobi i slušajući glazbu te koji put znam i čitati pokoju knjigu.“ Ozbiljno se počeo baviti nogometom sa 17 godina i rekao je ako se želimo ozbiljno baviti nekim spotom da uz to dolazi zdrava prehrana i puno odricanja. Dečki su nam rekli da je najteže igrati protiv Dinama i da su oni najbolji u Hrvatskoj, ali da isto tako da ih je i moguće pobijediti, da uvijek postoji ona nada za pobjedu. Uz to smo saznali da imaju puno novih igrača te da će na kupu dati sve od sebe da ne iznevjere svoje navijače. Za njih je poraz uvijek bolan i zato se iznimno trude pobijediti protivničku ekipu. Najlakša utakmica im je bila protiv Hajduka s rezultatom 4-1, a najsramotniji poraz protiv Lokomotive 6-1. Svaki dan u tjednu provode 1 do 2 sata na nogometnom terenu gdje daju maksimalno od sebe i pokušavaju napredovati što više mogu. Rekli su nam da im je bilo lijepo u ugodno u našoj školi. Na pitanje jednog dječaka „Imate li istog frizera?“ svi su se počeli smijati čak i nogometaši, ali na kraju smo saznali da nemaju istog frizera. To je sve od naših nogometaša te se s veseljem nadamo idućem susretu.
Ania Išić, 8.a
